srijeda, ožujak 24, 2010
četvrtak, ožujak 4, 2010
Rekao mi je neki dan nekako izgledaš sretno, sretnije nego inače...kao da je sve stvarno super...pa, sad...kad je :)
ponedjeljak, veljača 22, 2010
O njemu nikad ne pišem...o onom dobrom što napravi ili onom lošem...o bezuvjetnoj ljubavi ( ili ja bar to tako mislim...ili više ni ne mislim, smo se pokušavam uvjeriti)...o svemu što me naučio. O tome da iskreno mogu reći zbog njega sam to što jesam...o jednoj sigurnosti i konstanti u životu... i o svim drugim problemima s njim.
Ali nekako zaslužujemo i ja i on da probamo ipak podvući tu crtu...zbrojiti tu što se da i može...i onda opet, ponovno zatvoriti oči i nastaviti istim putem...jer se to tako mora.
Naime, on je ljubav mog života...ona prava i jedina bolja ili gora polovica. Nekako, uvijek sam ga željela takvog ili sličnog...koliko istine ima u onome pazi što želiš...i dobila sam ga...i moj je i samo moj.
I taj datum iza Valentinova...još jedan, osma godina po redu...hmmm. Inače ljudi u osam godina i vole i ne vole i mrze i imaju djecu i rastaju se i tko zna šta još. Ali ne i mi. Mi smo onako sve po pravilima. Obično kad nas vide kažu da smo stvoreni jedan za drugoga. On je stariji par godina, trebao bi biti i pametniji, odrasliji. Sve je nekako prošlo baš onako kako treba. On radi, ja radim, imamo stan...nemamo kredite...završili fakultete i jedan i drugi...vrlo zeleno izvana. Ne znam...
Istina, to sam što jesam zbog njega...i zadovoljna sam iskreno...samo ima ono pitanje, a što bih bila da njega nema? On te mora imati cijelu i znati sve...a ja...ja ne mogu biti ničija...ja volim ovo svoje barem maleno, skriveno...
Ničija trava nije toliko zelena koliko izgleda izvana...na svakoj vezi se treba raditi svaki dan, baš svaki bez odmora i pauza...i onda možda shvatiš koliko si radio i ne možeš sad pustiti to i okrenuti neku novu stranicu...a možda, možda je to ono u životu što se baš treba dogoditi ( sve što se dogodilo) da sam sebi kažeš jel vidiš da mogu, možeš se popiknuti koji puta, možda krivo skrenuti, stati ali znaš...uvijek na kraju znaš kojim pravcem treba ići...unutarnji kompas radi besprijekorno...možda...možda...
ponedjeljak, veljača 1, 2010
On: " ako nećeš tako ne možeš me imati"...joj, please...al stvarno...
I sad ja: " ti misliš da te ja ne mogu imati al ja znam drugačije"
Istina: ni ne želim te...ne vrijediš toliko, dušo...precijenio si se...
subota, siječanj 16, 2010
Još ne znam kud s tobom
ni kud bi sa sobom
još teško je
Sve ne znam dal bih ili ne uopće nešto napisala. I zato što ne znam što bih s njim zato mi je i tako. Da jednostavno mogu reći doviđenja i zatvoriti to poglavlje bilo bi toliko lakše...možda...još malo, smo još malo. Ipak, treba vremenu dati vremena sa sve prođe...naporno je ali prođeI napiše on...on uživa u životu...
( nema onog koji se valja od smijeha, pa neka budu ovi). Ne srećo, ti ne uživaš u životu, jer jedino u čemu si uživao u životu više ne radiš...ni to više ne možeš...a, istini na volju, niti u tome nismo bili baš dobri, zar ne? I nećeš razgovarati o faksu, šta te opet pitam o tome...da...i onda u čemu uživaš? U tome što još živiš sa starcima...u čitanju sportskih u kojima tebe nema?...u kinu s novom curicom, koja će biti zanimljiva koliko dugo?...hmmm...pa samo ti uživaj...ozbiljno.Al, znaš šta, dok ti uživaš...mi drugi živimo taj svoj život...svaki dan...i ja se ne bih mijenjala s tobom.I sad onaj off switch...i to je to od mene.
utorak, siječanj 12, 2010
Pa valjda i to moram reći :)
Rasprava o onom što je previsoko...kako željeti nešto što je najviše što možeš dobiti...previsoko izgleda nije bilo nedostižno niti toliko visoko da se otopio vosak. Jednostavnije...dobila je ono što je htjela...posao snova.
I kako je kad dobiješ ono što želiš? Hmmm...znala je ona i prije dobiti točno što je željela...no, to su one druge teme...jako je dobro, odlično dapače.
Koliko će dugo biti dobro? Pa, potruditi ćemo se da bude dobro uvijek iliti zauvijek...ili tako nekako.
I to je to za sad...oni koji je poznaju, znaju da rijetko piše kad je sretna...više voli s Vama podijeliti one probleme i tugu, koji uz vas nekako postaju drugačiji, dobivaju novi pogled...postaju rješivi.
subota, siječanj 9, 2010
Hmmm...Avatar...cinestar...gužva...ti...
Kažu da trenutci koji nas definiraju prođu brže nego obični...Kažu ljudi svašta...
Vidio si i ti mene i ja tebe, jako dobro, predobro. Tko je prvi pogledao na drugu stranu? I čudan je taj mozak, kako vrati neke stvari koje ni ne znaš da su tu, o kojima nikad nisi ni razmišljao...odjednom se napravi onaj klik. Pa da, naravno da ćeš ti doći gledati takav film...šta me nisi ti vodio u knjižnicu i pričao o sf-u dok ja o tom svemu nisam ni imala pojma. A šta je s njom, tko je ona...zašto je ne držiš za ruku ili oko struka...zašto je nisi poljubio u čelo i maknuo šiške s očiju...hmmm...Zašto pamtimo te sve stvari?
I zašto je to sad odjednom bitno kad čak tjedan dana iza svega ja imam potrebu da kažem nešto.
Ma ne nešto...oprosti...ja imam potrebu da kažem oprosti, još jednom, nakon svih ovih godina...nakon godina uopće ne razmišljanja o nekim stvarima, one ti se vrate potpuno samostalne.
I možemo reći oprosti tisuću puta...i možemo čuti i ono, sve je u redu ili ne čuti ništa. Zapravo, svejedno je. Ništa očito nije gotovo dok sami sebi nismo oprostili i krenuli dalje.
nedjelja, siječanj 3, 2010
Što se dogodi kada više nemaš što željeti? Jesi onda sretan ili nesreten? Kada dimnjačar prođe pored tebe, a ti se ne hvataš za gumb...jer nemaš želja.
četvrtak, prosinac 24, 2009
Za
one
koji vole
spavati, ali
se uvijek bude
dobro raspoloženi…
za one koji se još uvijek
pozdravljaju poljupcem... za
one koji puno rade ali se znaju i
ludo zabavljati… za one koji griješe
ali ne koriste glupe isprike... za one koji
gase televizor da bi porazgovarali… za one
koji su sretniji kad nešto mogu podijeliti nego
imati cijelo… za one koji su uvijek spremni pomoći
prijatelju… za one koji ne vide sve crno ni onda kada
su u mraku… za one koji ne čekaju Božić da bi bili bolji...
Želim vam
sretan Božić
i zdravu, uspješnu
i veselu Novu!
četvrtak, listopad 22, 2009
Hmmm...nekako znaš da je sve otišlo kvragu kad zbog prve promjene temperature deset dana hodaš okolo totalno bolesna...cijeli organizam nikako da se napokon vrati u neko normalno stanje. I šta je s tim našim obrambenim mehanizmima...neke stvari blokiraš, neke zaboraviš, neke zakopaš duboko, neke opet izvlačiš neprestano i zaplićeš se u svoju mrežu...i onda samo odjednom shvatiš...nikada nisi spreman...životne probleme dočekujemo onoliko sposobni koliko je crv sposoban da izvodi komplicirane plesne korake...sve to lijepo množi s nulom....
Svaki put sam sebe tješiš...nešto sam naučila, drugi put ću pametnije, sada znam...ma ne znamo ništa.
Rješenja jednadžbi, koje pred nas stavljaju, nisu nam očita, nemamo niti pojma kako do njih doći...cijeli naš život samo je neprekidno ponavljanje nasumičnih načina pronalaženja rješenja...pa što ako je put pogođen, tako smo dobili rezultate koji nam pašu...i ne ponavljanje nečega više od dvije tisuće puta prije nego što nađemo svjetlo nije greška....ma ne, dvije tisuće puta smo naučili kako to ne napraviti.
Pa...dragi moji...budite inovativni...kada dođete do probleme, izmislite nešto što bi bilo zgodno rješenje, nema veze ako ne znate baš zašto to mora biti tako...ali ako tako radi, tko zna možda će i ljudi stotinu godina iza vas to raditi tako bez shvaćanja zašto....
I naravno samo pozitivno, uvijek si barem naučio kako ne....možda ćeš jednom slučajno naučiti i kako da, ako je vjerovati povijesti, do najvećih otkrića došli smo na baš takav način....hmmmm...daa potpuno slučajno....